понедељак, 21. октобар 2019.

MED ZA ZDRAV ŽIVOT I DUGOVEČNOST - Novi Sad, SPENS, 19 - 20.10.2019.

9. Multidisciplinarni Kongres Ishrana budućnosti
sa međunarodnim učešćem Novi Sad, SPENS, 19. - 20.10.2019.g REPUBLIKA SRBIJA
MED ZA ZDRAV ŽIVOT I DUGOVEČNOST
Verica Milojković
  

MED ZA ZDRAV ŽIVOT I DUGOVEČNOST




Sažetak rada

 MED,  zlato prirode i zaboravljeno blagom istorije. Predstavlja srž prirode, sok  života biljaka.To je najjeftinije zdravlje koje danas možete možete kupiti. Primena pčelinjih proizvoda u preventivne i terapijske svrhe datira od vremena odkad postoji čovek o čemu govore mnogi pisani dokumenti i crteži po pećinama koji govore da je čovek oduvek koristio med kao hranu i lek. Sačuvani dokumenti drevnih civilizacija Egipta, Grčke, Rima upućuju da je čovek jos tada cenio lekovita svojstva meda. Hipokrat (460-377god p n.e.) navodi med kao antibiotic, antiseptic, ekspektorans. Aristotel (384-322.god. p.n.e.)  pripisuje  lekovita svojstva svim pčelinjim proizvodima, poznati lekar Galenus (130-210) koristio je med kao lek. Avicena je med koristio za lečenje rana. O medu on piše: "Okrepljuje dušu, pomaže probavu, oštri um , obnavlja pamćenje. 

Istraživanja pokazuju da svakodnevno korišćenje meda u dozi od jedne kašičice na dan obezbeđuje niz korisnih efekata na ljudsko zdravlje. Sadrži lako usvojive proste šećere, minerale, vitamine, esencijelne amino kiseline organske kiseline, biljne antibiotike, fitohormone, enzime, masti, belančevine, do sada je dokazano prisustvo oko 300 materija ali to nije konačan broj. Mogu ga koristiti deca od  navršene prve godine, predškolsko i školsko dete, trudnice i doilje, fizički i umni radnici, sportisti kao prirodni doping, osobe treće životne dobi. Med poseduje antimikrobna, antimikotična, antioksidativna svojstva koja potiču od polifenola u medu. Med je activator imunog sistema, poseduje antianemična i antisklerotična svojstva.




Ključne reči: Pčelinji proizvod, med, ishrana, zdrav život

Uvod
Jedan od najvažnijih faktora za zdrav i kvalitetan život je zdrava prirodna ishrana. To je pre svega  hrana uzeta u svom prirodnom obliku kakvu je stvorila priroda. Zdrava hrana je ona koja pored zadovoljavanja nergentskih i gradivnih materija sadrži materije koje čuvaju i poboljašavaju zdravlje čoveka.Savremena tehnologija prizvodnje hrane je značajno izmenila prirodno okruženje čoveka, a posebno način ishrane, na koji se naš organizam nije uspeo adaptirati, zbog čega nastaju mnoge bolesti. Brzi životni tempo nameće neredovno i brzo konzumiranje hrane i ne retko se poteba za hranom zadovoljava  na  ulici ili kiosku takozvanom brzom hranom, što svakako ne predstavlja kvalitetnu ishranu. U današnje vreme uzimamo hranu punu pesticida, herbicida, konzervansa, aditiva, hormona, antibitika i mnogih drugih materija koje negativno utiču  na ljudsko zdravlje. 
Zbog nepravilne ishrane, nedovoljne fizičke aktivnosti i stresa raširene su mnoge bolesti u razmerama epidemija, kao što su bolesti srca i krvnih sudova (visok krvni pritisak infarkt srca i šlog), maligne bolesti, šećerna bolest i dr.

Sada je čovečanstvo postalo svesno posledica nepravilne ishrane i okreće se prirodi. Među prirodnim proizvodima važno mesto zauzimaju pčelinji proizvodi: med polen , perga, matični mleč, propolis. Za dobro  zdravlje, raspoloženje, elan i negu kože, med i pčelinji proizvodi predstavljaju pravi izbor. Istražujući svojstva meda, zvanična medicina ga je označila kao hranu, koja bitno može da utiče na dužinu života.

. MED KROZ ISTORIJU
 Pčelinji med jedan od prvih proizvoda koje je koristio čovek.
U Egiptu, u kojem je započela istorija organizovanog pčelarstva,  med je bio vrlo skupocen i cenjen kao vredna namirnica i sredstvo za zaslađivanje svih vrsta jela.  Nađen je u piramidama starog  Egipta, gde je simbolizovao besmrtnost, inicijaciju i ponovno rađanje, a sasvim je izvesno da ga je koristio i praistorijski čovek.

Slike iz  Abukira, koje datiraju iz 2.500. godine stare ere, svedoče da se još u to vreme u Zemlji faraona med koristio u ishrani, medicini, kozmetici. U najstarijem sumerskom "Epu o Gilgamešu" med se pominje kao sastavni deo Eliksira besmrtnosti, a slavni Aristotel za njega kaže da je "destilovana rosa" koja pada sa zvezda.

 U antičkoj  Grčkoj med je bio na ceni. Spadao je među vrlo važne namirnice od  kojih su se pravila  mnoga, posebno slatka jela, pa tako i medenjaci koji su se pekli i u čast bogova, jer su med i pčele imale važnu ulogu u grčkoj mitologiji. Pčele su važile kao glasnici bogova, a med kao hrana bogova. I u Grčkoj se med polagao u grob kao simbol večnog života, i darovao se bogovima i duhovima mrtvih.

. Filozof i lekar  Hipokrat smatrao je da su med, voda i vazduh lekovita sredstva za sve tegobe. Zbog toga se med preporučivao za skidanje temperature, za zarastanje razlicitih povreda ili lečenje gnojnih rana.
Med je važio i kao sredstvo za negu i postizanje lepote te vraćanje energije, pa su se učesnici olimpijskih igara osvežavali medom koji je bio razređen vodom. Grci  su ušli u istoriju kao prvi koji su se i teoretski počeli baviti pčelama i pčelarstvom, pa je tako filozof Aristotel autor prve stručne knjige o uzgoju pčela.

I Rimljani su med darivali  bogovima i stavljali ga u grobove. Uzgoj i proučavanje pčela u starom Rimu smatralo se delom opšteg obrazovanja i kulture, pa su se pčelama bavili ne samo prirodnjaci, na primer Plinius, nego i mnogi slavni pesnici i istoričari, poput Vergila i Ovida. Kao i u  Grčkoj, i u Rimu je med važio kao univerzalno sredstvo za lečenje, a preporučivao se i kao afrodizijak i koristio protiv depresije. Med je bio  cenjen i u srednjem veku, pa je i kod starih Germana važio kao hrana bogova, koji su zahvaljujući njemu bili mudri, snažni i besmrtni. 


Med je bio redak i skupocen, pa se uništavanje košnica ili  krađa meda iz obeleženih košnica kažnjavalo na primer odsecanjem ruke, pa čak i spaljivanjem ili vešanjem za susedno drvo. med je gotovo ceo srednji vek služio kao zaslađivač budući da je šećer, koji se u Evropi pojavio tek u kasnom srednjem veku, bio redak i vrlo skup, pa su ga mogli priuštiti samo najbogatiji slojevi društva. Iako se svakodnevna upotreba meda u pripremanju hrane bitno smanjila do 17. veka, med je kao zaslađivač potpuno istisnut tek u drugoj polovini 19. veka masovnom proizvodnjom jeftinijeg i svima dostupnog šećera.
Albert  Ajnštajn  svojevremeno je utvrdio da bi u slučaju nestanka pčela čovečanstvo moglo preživeti još samo četiri godine.


Med - hrana i lek

Med je slatka sirupasta  aromatična  materija nastala sakupljanjem cvetnog i vancvetnog nektara. Pčela nektaru dodaje enzime koji složene šećere razgradjuju do prostih pri čemu se gubi veći deo vode. Dobijeni nektar deponuje se u ćelije saća gde sazreva u med. Vancvetni nektar sakuplja se sa  četinara, služi za dobijanje MEDLJIKE meda jako tamne boje zbog visokog sadržaja mineralnih materija. Prikupljeni nektar u mednom mehuru pčele sekretom svojih pljuvačnih žlezda otpočinju razlaganje složenih na proste šećere (fruktozu i glukozu). Taj  proces razlaganja nastavljaju i prihvateljice unutar košnice u svom želucu. Kad  prerada  bude delimično završena u mednom želucu prihvateljica nektar biva deponovan u ćelije. 

Tako med postaje jedina hrana u prirodi koja je već prerađena, te organizam čoveka tu materiju može iskoristiti na najadekvatniji način. Zato je i moguće da se gotovo svi hranljivi sastojci koje med sadrži apsorbuju još u ustima tj. bez odlaska u želudac. Pri ovome  treba znati da se u toku pretvaranja nektara u med u organizmu pčela i sam nektar dodatno obogaćuje raznim fermentima, organskim kiselinama, hormonima i drugo. Zato i med u sebi sadrži više od stotinu raznih sastojaka koji su potrebni za život pčele pa i za ljudski organizam.

Nauka je ustanovila da med sadrži preko 300 dragocenih sastojaka, od kojih su najvažnije aromatične materije (etarska ulja), biljne boje (određuju ukus, aromu, i boju meda) i kiseline (mravlja, jabučna, vinska, mlečna). Ove materije, uz određene fermente, prirodni  su konzervansi meda. Energetska vrednost 100 g meda je oko 1.5 kJ. Jedan kilogram meda ima hranljivu vrednost kao: 50 komada jaja, 3 kg ribe, 1 kg šunke, 2,5 kg telećeg mesa, 6 kg pomorandži ili 10-12 kg povrća.
Tajne meda leže u njegovom hemijskom sastavu
      U. H. (glukoza i  fruktoza  70 -80 %,  saharoza 5 % 10 % -medljika).
      Belančevine (albumini i globulini),
      Lipidi   - manje  količine.
      Amino  kiseline 17 -20 (od ukupno 22 )
      Organske  kiseline (oko 16 ).
      Vitamini B1 ,B2, B6,  biotin (H),  pantotenska (B3), nikotinska(PP), folna   kiselina (Bc ),
          vitamini A,E,K,C.

      Voda 18 -20 %  


Boja meda je usko povezana sa ukusom i aromom. Svetlije vrste meda obično su blažeg ukusa i blaže  arome. Od naših vrsta meda poznate su sledeće svetle vrste: bagremov, detelina, lipa, vrbolika, malina. Tamnije vrste su: livadski med, zlatošipka, metvica i mnoge druge vrste. Tamne su: heljda, crnuša, medljikovac i dr.

Treba da se zna da kvalitet meda, kao i ostalih pčelinjih proizvoda, zavisi od kvaliteta tla sa koga se nektar ubere. Nektar ubran sa degradiranih površina ( zemljište  zatrovano hemikalijama…) ne može dati kvalitetan med. Najkvalitetniji su oni koji su pčele  ubrale na ekološki čistim područjima kao što su udaljenija područja, šume, livade na većoj nadmorskoj visini.
Iako je med izvanredna hrana on se u našim uslovima veoma slabo koristi u te svrhe. Dobro  bi bilo kad bi se bar koristio kao dopuna hrane tj. Kad  bi  ga čovek u različitim dobima, posebno u detinjstvu i starosti, koristio svakodnevno u malim dozama i na taj nacin u organizmu bi se obezbedila  dovoljna količina svih hranljivih sastojaka koja mu je svakodnevno potrebna. Sve napitke i  slatkiše  bolje je zaslađivati medom nego šećerom.  Znači i  profilaktičkom dozom meda možemo nadoknaditi svaki nedostatak u ishrani.
Može se davati deci od navršene prve godine života, najbolje je početi s bagremovim medom. Med obezbeđuje zdravlje i vitalnost, bolji rast i napredak, otpornost na infekcije. Za razliku od belog šećera, med ne oštećuje zube, već čuva kalcijum i sprečava karijes. Med je  podjednako bitan i za školsku decu, studente jer daje energiju, krepi organizam, popravlja koncentraciju i pamćenje.

Sportistima kao prirodni doping daje energiju, uvećava mišićnu masu i omogućava vrhunske rezultate.



Novak Đoković najbolji teniser sveta  u svojoj knjizi "Servisom do pobede" govori da svakodnevno unosi  čašu mlake vode i dve kašike meda sa Novog Zelanda koji proizvode pčele koje se hrane nektarom na Manuka drveću.

Savetuje se fizičkim i umnim radnicima, povećava izdržljivost, reguliše rad srca i krvotoka.  Jako je bitno korišćenje  meda u trećoj životnoj dobi jer intenzivira razmenu materija u srcu, mozgu i jetri. Pitagora je doživeo duboku starost kao i Hipokrat, Lav Tolstoj i Bernard Šo zahvaljujući tome što su svakodnevno koristili nektarski med. Poznato je da u jednoj od najvećih skupina stogodišnjaka koji žive u reonu Kavkaza, med kao hrana ima veoma istaknutu ulogu. Neki lekari se slažu da pored ostalih uslova ovi ljudi treba da zahvale za svoj dug život u mnogome i obilnom konzumiranju meda.

Med  je  važna hrana za trudnice - treba ga uzimati  od samog začeća naročito u prva tri meseca trudnoće, jer smanjuje mučninu i povraćanje,  vraća raspoloženje, obogaćuje organizam dragocenim sastojcima, otklanja umor, sprečava malokrvnost. Potreba za gvožđem u trudnoći je dvostruko veća,  savetuje  se da se uzima tri puta dnevno, pola sata pre jela,   po jedna do dve kafene kašičice  šumsko-livadskog meda, rastvorenog u čaši mlake vode. Studije rađene u svetu pokazuju da uzimanje meda tokom trudnoće i dojenja poboljšava somatske i intelektualne funkcije deteta.

Med poseduje antimikrobna, antimikotična, antioksidativna svojstva koja potiču od polifenola u medu. 2004. godine je zvanično dokazano da je med activator imunog sistema, poseduje antianemična i antisklerotična svojstva.

Antimikrobne osobine mede
Baktericidna svojstva meda objašnjavaju se na razne načine.. Neki autori  objašnjavaju ova svojstva meda visokom koncentracijom šećera u njemu, drugi smatraju da ta svojstva zavise od kombinovanog delovanja enzima i šećera. Utvrđeno je da pod uticajem toplote i svetlosti dolazi do razaranja velikog dela antimikrobnih supstanci u medu.
Prihvaćeno je  shvatanje da je antimikrobna aktivnost meda rezultat nagomilavanja vodonik-peroksida. Vodonik-peroksid nastaje usled oksidirajućeg dejstva glukozooksidaze (enzim u medu) na glukozu koja oksidiše u glukonsku kiselinu i tako se oslobađa vodonik-peroksid. Između  antimikrobne aktivnosti i količine vodonik-peroksida postoji povezanost. Ukoliko se u rastvorima  meda više nagomilava peroksid utoliko je jače izraženo antimikrobno dejstvo. Veza između  baktericidnih svojstava i glukozooksidaze objašnjava smanjenje inhibitorne aktivnosti pri zagrevanju i osvetljavanju meda. Kao i svi enzimi, i  glukozooksidaza se pri zagrevanju denaturiše.
Iako je med izvanredna hrana on se u našim uslovima veoma slabo koristi u te svrhe. Dobro bi bilo kad bi se bar koristio kao dopuna  hrane tj. kad bi ga čovek u različitim dobima, posebno u detinjstvu i starosti, koristio svakodnevno u malim dozama i na taj nacin u organizmu bi se obezbedila dovoljna količina svih hranljivih sastojaka koja mu je svakodnevno potrebna. Sve napitke i slatkiše  bolje je zaslađivati medom nego šećerom. Znači i  profilaktičkom dozom meda možemo nadoknaditi svaki nedostatak u ishrani.
Potrebno je poznavati sastav i kvalitet svih vrsta meda jer samo oni koji poznaju njegovu vrednost znaju zašto ga treba svakodnevno upotrebljavati. Med je jedna od retkih namirnica čiste prirodne hrane koja raspolaže mineralnim sastojcima u onim količinama koje su dovoljne da se sačuva organska ravnoteža.
Med je takođe jedna od retkih namirnica koja svoje sastojke ne gubi dugo što nije slučaj sa voćem i povrćem. On je i  izvanredan posrednik-prenosna veza između različitih vitamina.


MED KAO LEK

Med u ulozi imunomodulatora - za povećanje otpornosti savetuje se nektarski med 0,5-1gr na kilogram telesne težine rastvoren u čaši vode ½h pre jela. Ako se želi direktno dejstvo na sluzokožu kod infekcija organa za disanje, koristi se kristalisani med na svaka 3h po ½ kaf.kašičice, da se polako otapa u ustima, ubija bakterije i smiruje nadražajni kašalj.
Medom  protiv gastritisa - gastritis je praćen povećanim lučenjem želudačne kiseline i tada se med uzima 2h posle jela rastvoren u čaši mlake vode. Ako gastritis prati smanjeno lučenje hlorovodonične kiseline, med sa koristi 15 min pre jela rastvoren u čaši hladne vide. Savetuje se bagremov, med od nane, livadski, poljski.
 Kod upale debelog creva uzimati 1-2gr meda na kilogram telesne težine kastvorenog u 100 ml mineralne vode pre obroka 3x dnevno. Najbolji je med od nane, kestena, lavande.
Med  kao probiotik, stimuliše bakterije organa za varenje, povećava broj mlečnih bakterija (Lactobacilus acidofilus, Lactobacilus plantarum, Bifidus bakterija). Ove bakterije  rastu u crevima i proizvode metabolite koji inhibiraju rast patogenih bakterija.
Med  kod anemija-malokrvnosti - koriste se tamne sorte meda (tamna boja za bleda lica), livadski, poljski, šumski. Boja meda zavisi od količine mineralnih materija u njemu. Najbolji rezultati  lečenja se dobijaju korišćenjem šumskog meda, koji sadrži 13 puta više mineralnih materija nego cvetne vrste.
Med  pomaže srcu i krvnim sudovima - farmakološki sastav meda je razlog da se preporučuje kod oboljenja srca kao lekovito sredstvo. Med  jača umorno srce. Savetuje se med od lavande, nane, bagremov, livadski, poljski 1-2 gr na kg telesne težine, podeljen u 4 doze, rastvoren u čaši mlake vode 1/2h pre jela.
Med kao zaslađivač životnih namirnica ima ogromnu prednost nad šećerom. Te prednosti su sledeće:
  • ne nadražuje zidove želuca i creva,
  • brzo i lako se asimiluje , glukoza i fruktoza se bez varenja absorbuju u krv,
  • upotrebljen med brzo čoveka čini snažnim,
  • pri lečenju obezbeđuje veoma brži oporavak organizma,
  • najlakši je za pravilan rad bubrega,
  • ima laksativno (opuštajuće, smirujuće) dejstvo i
  • deluje  smirujuće na nervni sistem.
Med može da bude tečan ili kašaste konzistencije, delimično ili potpuno iskristalisan. Kristalizacija je osobina svakog prirodnog meda. Samo potpuno čist,  prirodni med, ima sposobnost kristalizacije.Pčelari znaju, i mali broj  potrošača, da je pravom prirodnom medu svojstveno da vremenom poprimi oblik polučvrstog stanja. Tada kažemo da je kristalisao. Ova pojava događa se kada gukoza, jedan od tri glavna šećera u medu, spontano počne da se izdvaja iz prezasićenog rastvora, gubi vodu uzimajući oblik kristala, čvrstog tela pravilne strukture.
U medu se formiraju sitni kristali pravilnog oblika. Ovo je potpuno prirodan proces koji ne utiče na smanjenje hranljive i biološke vrednosti meda. Naprotiv,  kristalizacija je dokaz prirodnosti, jer falsifikovan med ne podleže ovom procesu. Kristalna  forma rešetke učvršćuje ostale sastojke meda u rastvoru čineći polučvrsto stanje.
Da bi došlo do kristalizacije neophodna je prezasićenost rastvora. Ona se javlja zato što je u medu mnogo više šećera, više od 70 % u odnosu na vodu, koja ima manje od 20%. Med kao produkt pčela ima veoma bogat i složen sastav i kao namirnica mesto mu je na granici između hrane i leka. Glavni sastojci  meda su šećeri koji čine oko 79% ukupnog sadržaja. Na osnovu ovog podatka se i zaključuje da je to pre svega složena energetska hrana.. Med se zato i može brzo apsorbovati u organizmu jer sadrži visok procenat prostih šećera. U sastav meda ulaze i kiseline: glukonska, mravlja, sirćetna, jabučna, limunska, ćilibarna i mlečna. U sastav meda ulaze i min.materije: gvožđe, bakar, mangan, silicijum, hlor, kalcijum, kalijum, natrijum, fosfor, aluminijum, magnezijum.Iako ih ima u malim količinama svaki pojedinačni je od značajnog uticaja za poneke od vitalnih funkcija u čovečijem organizmu. Na primer: prisustvo kalijuma i natrijuma omogućuje normalnu jonizaciju i poboljšava rad nervnog sistema. Dalje,  većina mikroelemenata koji se nalaze u medu nalaze se u čovekovoj krvi. Dokazano je da od 24 mikroelementa u krvi 22 sadrži med. Ne unošenjem nekih od ovih elemenata (gvožđe, kobalt...) narušava se proces krvotoka. Navedenih  mikroelemenata ima i u voću i u povrću. Međutim, med je jedina prirodna  tvorevina koja sadrži gotovo 91% svih potrebnih materija za čovekov krvotok. Zato se i njegovim malim količinama postižu izvanredni rezultati.

KAKO MED DELUJE NA ORGANIZAM ČOVEKA?

• poboljšava opšte odbrandbene sposobnosti organizma - imunitet
• poboljšava cirkulaciju
• jača snagu srca i poboljšava srčani ritam (kardiotično i antiaritmičko dejstvo)
• blagotvorno deluje na probavni sistem
• poboljšava obnavljanje tkiva (regeneraciju)
• potpomaže obnavljanje krvnih elemenata (hematopoezu)
• deluje protiv bakterija, gljiva i protozoa (antibitičko dejstvo)
• poboljšava otklanjanje toksičnih materija iz organizma (detoksikacija)
• tonizirajuće deluje na nervni i mišićni sistem, jača umnu i fizičku aktivnost
• poboljšava rast i razvoj mladih, a produžava vek starih
• deluje protiv stresa
• najnovije saznanje je med deluje kao dijeta protiv prekomerne telesne težine

DNEVNE POTREBE I NAČIN UPOTREBE

Preporučuje se da se med uzima svakodnevno, odrasli 30-100 gr. (jedna kašika sadrži 30 gr meda,a kafena kašika 10 gr.) podeljeno u tri dela pre svakog obroka , a deca 10-30 grama, rastvoren u mleku, soku ili vodi ili kao čist. Pri uzimanju med treba što duže zadržati u ustima jer se preko sluznica u ustima deo resorbuje i direktno prelazi u krv i na raspolaganju je ćelijama.


  Najgori način uzimanja meda kada se proguta a zatim popije voda, kada se javljaju smetnje i osoba misli da ne podnosi med. Med ima veliku specifičnu težinu, padne na dno želuca, oduzima vodu sluzokoži i oštećuje je. Takvim načinom uzimanja od  prisutnih šećera dobijamo kalorije i ništa više.
ZAKLJUČAK:  Dan treba započeti kašičicom meda rastvorenoj u čaši mlake vode, pre doručka to je infuzija za naš organizam. Med je bogat ugljenim hidratima najviše prostim šećerima glukozom i fruktozom 75-85% koji, predstavljaju energetski materijal, brojnim enzimima, vitaminima, mineralima, eteričnim uljima, organskim kiselinama koje blagotvorno utiču na organe za varenje i potpomažu apsorpciju hranljivih materija.Sadržaj belančevina i masti je mali ali su ove količine bitne za normalan rast i razvoj posebno dece. . Med konzumiran ujutru dat će vam snagu i energiju a uveče pred spavanje uz mleko ili čaj pomoći će vama da imate bolji san.

Avicena o medu “Okrepljuje dušu, pomaže probavu, oštri um, obnavlja pamćenje.”


Literatura :
1. Apiterapija-Dr Stojmir Mladenov
2. Pčele krilati farmaceuti – N. P. Jojriš
3. Pčele i zdravlje - Nijaz Abadžić,
4. Med –Dr Sci Milanka Erski Biljić, Dr med Aleksandar Biljić Erski
5. Pčelinji proizvodi hrana I lek  Dr Aleksandar Janković






Dr Verica Milojković
Specijalista Opšte Medicine / Licencirani apifitoterapeut
Niš,  Republika Srbija